Kod ugovaranja životnog osiguranja treba obratiti pažnju na to je li riječ o tradicionalnom proizvodu životnog osiguranja ili o proizvodu životnog osiguranja kod kojeg ugovarač osiguranja snosi rizik ulaganja (unit-linked). Vremena se mijenjaju u svemu pa tako i u području životnih osiguranja.

Dok su nekada tržištem dominirala tradicionalna životna osiguranja u kojima rizik ulaganja i rizik smrtnosti snosi osiguravač i koja su klijentu garantovala tačno određenu osiguranu svotu, sada se sve više traže i kompleksne, unit-linked police životnog osiguranja u kojima je klijent taj koji snosi rizik ulaganja.   

Prilikom sklapanja ugovora o osiguranju važno je razumjeti je li riječ o tradicionalnom proizvodu životnog osiguranja, odnosno standardnoj polici, ili o unit-linked proizvodu životnog osiguranja koji može donijeti veći prinos, ali nosi i veći rizik za ugovarača osiguranja.   

Kod standardnih polica osiguravači se prilikom ulaganja sredstava moraju pridržavati strogih ograničenja definisanih Zakonom o osiguranju. Najčešće ulažu u državne vrijednosne papire što predstavlja sigurno i stabilno ulaganje, ali nosi i niži prinos.   

Sa vremenom su se zahtjevi klijenata promijenili te su se pojavili klijenti sa sofisticiranijim zahtjevima, koji i sami imaju iskustva sa ulaganjima te su tražili proizvode koji će im nuditi mogućnost ostvarivanja većih prinosa. Odgovor na te potrebe pojavio se u obliku unit-linked proizvoda životnog osiguranja. 

Takav tip polica životnog osiguranja najveći procvat na području Evrope zabilježio je oko 1997. godine, i to najprije u Belgiji i Francuskoj. Uprkos rastu interesa još uvijek su najzastupljenije u SAD-u, Kanadi i Australiji, gdje se i više od 50 posto premije životnog osiguranja odnosi na unit-linked police. 

Dok tradicionalne police životnog osiguranja garantuju određenu osiguranu svotu, unit-linked police funkcionišu po principu ulaganja u fond te svaka uplata premije predstavlja kupovinu određenog udjela u fondu. Osiguravač kupuje udjele u svoje ime, ali za račun ugovarača osiguranja. S obzirom na to da vrijednost udjela može rasti, ali i padati, ugovarač osiguranja snosi rizik ulaganja i eventualnu dobit ili gubitak, dok osiguravač preuzima isplatu ako se ostvari osigurani slučaj. Kod ove vrste proizvoda ostvaren je dobar spoj police osiguranja u slučaju nastanka osiguranog slučaja, uz dodatna ulaganja investicionog dijela na tržištu kapitala.  

Plaćanje premije može biti ugovoreno jednokratno ili višekratno, u skladu sa potrebama ugovarača osiguranja, najčešće uz mogućnost i dodatnih uplata u skladu sa uslovima osiguranja. 

S obzirom na sve navedeno važno je da klijent prilikom sklapanja police bude dobro informisan o tome koju vrstu životnog osiguranja ugovara i koje rizike snosi. Distributeri osiguranja obavezni su i trebaju znati odgovoriti na pitanja potencijalnog klijenta, uključujući i ono o istorijskom smjeru kretanja vrijednosti imovine fonda kod unit-linked police osiguranja. O vrijednosti imovine ugovaraču se dostavlja izvještaj jednom godišnje, a u slučaju značajnih promjena po njihovu nastupu.